Problem uličnih pasa u BiH – stav Fondacije Dogs Trust
Problem s psima lutalicama u Bosni i Hercegovini javio se kao posljedica neprovođenja Zakona iz 2009. godine. Da su se odmah provele odredbe o identifikaciji i registraciji pasa, neodgovorno vlasništvo kao glavni uzrok pojavljivanja brojnih uličnih pasa moglo se sankcionirati i problem se ne bi ni javio. Državne institucije odgovorne su za uspostavu ovog registra, ali su i lokalne vlasti mogle uspostaviti svoje, po uzoru na one od prije rata. Psi na ulicama nisu pali s Marsa – nastali su razmnožavanjem nesteriliziranih pasa, koje godinama nekažnjeno napuštaju neodgovorni vlasnici i koji se onda nastavljaju razmnožavati karakteristično velikom brzinom. Provođenje ovih mjera nije zahtijevalo milionske sume, kako se tvrdi ovih dana, a zbog njihovog neprovođenja problem je eskalirao do kritičnih razmjera kad su potrebna znatno veća sredstva i vrijeme za njegovo rješavanje. Za problem su, dakle, krivi ljudi, i oni koji ga generiraju, i oni koji takvo ponašanje ne sankcioniraju.
Dogs Trust, najveća fondacija za pse u svijetu, došao je u Bosnu i Hercegovinu sa ciljem da pomogne. Nije došao da radi posao lokalnih vlasti, jer za to nema ni kapacitete ni ovlasti. Projekt je započeo u Kantonu Sarajevo (KS), u kojem je ovaj problem najjače izražen. Nažalost, odaziv lokalnih vlasti bio je vrlo slab ili nikakav i ubrzo smo došli u apsurdnu situaciju da nemamo kome pomoći u rješavanju ovog problema. Većina je bježala od preuzimanja odgovornosti, koristeći pritom rupe u Zakonu. Neprecizno definirane odgovornosti zapravo su jedino što u tom Zakonu treba popraviti. Neke općine otvoreno su potvrdile da koriste te rupe da bi izbjegle preuzimanje odgovornosti, očekujući da neko drugi umjesto njih riješi problem, dok su im usta puna brige za građane. U jednom kantonalnom ministarstvu su, nakon određenih početnih koraka, prije nekog vremena odbili dalju saradnju kazavši da su dosta uradili i da je red na druga ministarstva, što su ona odbila. Pokušali smo i s javnim preduzećima te Koordinacionim odborom za KS, ali je i tu odaziv bio slab. Lokalne vlasti treba da se dogovore ko će se baviti ovim problemom (mislimo da je najbolje da to bude radna jedinica u sklopu nekog javnog preduzeća), ali da bismo pružili pomoć, moramo znati ko je odgovoran.
Dakle, tvrdnje da se Zakon iz 2009. ne može provesti ne stoje, zato što njegovo provođenje nije ozbiljno ni pokušano. Većinom se sve svodilo na nekoordinirana budžetska izdvajanja za manji broj sterilizacija. Zato se vjerovatno mnogi ovih dana pitaju da li se ovim izmjenama zapravo želi prikriti nečiji nerad. Međutim, i eventualna primjena predloženih izmjena zahtijevat će da vlasti urade sve ono što do sad nisu, jer prijedlog ostavlja Zakon nedirnutim i samo dodaje novu obavezu i nemali trošak eutanazije. Ne stoje ni poređenja s drugim zemljama, jer su one davno primijenile sve odredbe sličnih zakona i nikad nisu koristile ovakve eutanazije za rješavanje problema s psima lutalicama.
Insistiramo na partnerstvu s lokalnim vlastima jer samo to garantira dugoročno rješenje i to da se problem neće ponovo javiti nakon što naš projekt završi. Ako se do tada kroz zajednički rad lokalni partneri ne osposobe za ove poslove, naš trud bio bi uzaludan pošto bi se problem opet javio nakon što se njime više niko ne bi bavio. Naime, kontrola broja pasa zahtijeva kontinuiran pristup i zato sve zemlje u okruženju i Evropi imaju odgovarajuće gradske službe. Dakle, ne izmišljamo toplu vodu. Ipak nismo sjedili skrštenih ruku već smo dosta uradili sami u nadi da će se vlasti napokon odlučiti iskoristiti naše prisustvo i pet miliona eura vrijedan projekt. Proveli smo, između ostalog, najveću ikad organiziranu akciju masovne sterilizacije u ovom dijelu Evrope poslije koje se prvi put stabilizirao broj pasa lutalica u KS. Međutim, probem nije riješen, jer to možemo samo zajedno s lokalnim partnerima.
Nakon što je postalo jasno da očekujemo veći angažman vlasti da bi rješili problem, počele su optužbe o navodnom pranju novca, profitiranju na psima lutalicama i o tome da ne nudimo rješenje. Nažalost, stvorena je atmosfera u kojoj su svi oni koji su protiv predloženih izmjena Zakona označeni kao zagovornici nastavka napada pasa lutalica, što je neprimjerena i opasna zamjena teza, koja ne ostavlja prostor za diskusiju s ciljem iznalaženja najboljeg rješenja – što očigledno nije ni cilj mada bi to bilo normalno očekivati. Time se opravdani gnjev građana, od kojih su nam neki i otvoreno prijetili, usmjerava na nas, umjesto na vlasti koje su svojim neradom i uzrokovale probleme, iako smo za ovo kratko vrijeme uradili više nego što je urađeno za sve ove godine. Tako se ova ugledna fondacija – koja se finansira isključivo donacijama, čiji je pokrovitelj britanska kraljica, koja savjetuje Vladu Velike Biratnije, koja slične projekte provodi u brojnim zemljama – nažalost, prvi put u svojih 120 godina našla u apsurdnoj situaciji da se u zemlji u koju je došla da pomogne mora braniti od optužbi o pranju novca. Valjda je nekima i to bolje nego da se govori o njihovom neradu.
Psima nije mjesto na ulici i zagovaramo samo djelimično i kratkotrajno vraćanje socijaliziranih i veterinarski obrađenih pasa (očišćeni od parazita, vakcinirani, manje agresivni, sterilizirani, registrirani), i to kao dio sveobuhvatnog i finansijski najprihvatljivijeg rješenja. Naime, i veliki azili i masovne eutanazije puno su skuplji. Svi agresivni, bolesni i zaraženi psi, kojih je prema procjenama domaćih stručnjaka nemali broj, mogli su se i trebali eutanizirati još od 2009. i pravo je pitanje zašto vlasti to nisu i radile, u kojem se slučaju ne bi desili mnogi od napada. Ostatak pasa može se udomiti u zemlji ili inozemstvu, kako se to već u mnogim slučajevima uspješno i desilo. Na taj način problem bi se riješio humano, jeftino i trajno.
Osim ako se zakonski ne zabrani svako držanje pasa, što nije izgledno, država će morati kontinuirano izdvajati sredstva za kontrolu broja pasa upravo s ciljem osiguravanja dobrobiti svojih građana, kao što rade sve druge zemlje u Evropi. Slično ovome je, naprimjer, dozvola za posjedovanje privatnih automobila što nameće trošak i za vlasnike i za državu. U protivnom, dolazi do ovakvih problema koji znatno utječu na kvalitet života ljudi. Sistemska primjena Zakona, posebno dijelova o sankcioniranju neodgovornog vlasništva, upravo je najbolji način da se ova izdvajanja maksimalno smanje kako bi bilo više sredstava za socijalne i druge programe. Usvajanje ovog prijedloga zapravo bi imalo suprotan efekt jer bi se ta izdvajanja povećala po više osnova.
Sterilizacije su jeftinije, djelotvornije i humanije od ponuđenih eutanazija, ali one su samo dio rješenja i prije svega je potrebno bavljenje uzrokom problema kako se on ne bi ponovno javljao. Bavljenje posljedicama uvijek je skuplje i manje efikasno ali i zahtijeva da se svakih nekoliko godina moraju izdvajati velika sredstva za eutanazije, što znači manje novca za druge namjene. Naravno da želimo da se psi nepotrebno ne pogubljuju i da budu sretni, ali je to moguće samo ako su najprije ljudi sretni. Mi, i svi domaći stručnjaci, itekako smo za hitno rješavanje problema jer i naša djeca hodaju ulicama i bivaju napadnuta – suosjećamo sa svim žrtvama napada. Baš zato i ukazujemo na manjkavosti ovog prijedloga – iza koga očigledno ne stoji niti jedan stručnjak ili institucija – koji neće dovesti do rješenja. Ponovo pozivamo udruženja koja se zalažu za zaustavljanje napada pasa lutalica na konstruktivan dijalog i saradnju jer se, u biti, svi zalažemo za isti cilj. Rješenje koje konzistentno nudimo i koje će osigurati dobrobit i ljudi i životinja jeste potpuna i hitna primjena postojećeg Zakona iz 2009. u čemu smo i dalje spremni pomoći.
Dogs Trust razočaran glasanjem
u Predstavničkom domu Parlamenta BiH
Sarajevo, 6.12.2013. – Fondacija Dogs Trust izražava zabrinutost odlukom Predstavničkog doma Parlamenta BiH da usvoji prijedlog izmjena Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja po kojem se eutanazija uvodi kao osnovni način upravljanja populacjom uličnih pasa u BiH.
Dogs Trust podsjeća da je Zakon u formi usvojenoj 2009. godine i dalje na snazi te poziva delegate u Domu naroda da isprave grešku i odbiju ovaj prijedlog izmjena Zakona koji će se uskoro naći na glasanju u ovom domu.
Dogs Trust smatra da bi se ovim izmjenama napravio korak unazad, jer bi se time opredjelilo za mjeru koja je najskuplja, najneučinkovitija i najnehumanija u paleti mjera koje su lokalnim vlastima na raspolaganju od 2009. godine.
Dogs Trust još jednom poziva lokalne vlasti da u interesu građana donesu jedinu ispravnu odluku i u najskorije vrijeme počnu u potpunosti primjenjivati Zakon, čime bi se sigurno pokazalo da su ovakve izmjene nepotrebne.
Eutanazija agresivnih, zaraženih i bolesnih pasa je zakonom dozvoljena još od 2009. godine i pitamo zašto vlasti, koje su već odavno trebale provesti ove i druge odredbe Zakona, istu nisu i primjenjivale? Da jesu, time bi zapravo bili spriječeni mnogi napadi na djecu, odnosno problem bi u velikoj mjeri već bio riješen. Ako eutanaziju nisu mogle primjenjivati do sad, zašto će to moći od sad?
Dogs Trust nije protiv predloženih izmjena zato što ne želi rješenje i prestanak napada – naprotiv, protiv je izmjena jer smatra da one neće dovesti do rješenja. One bi zapravo mogle dodatno otežati i poskupiti primjenu zakona – za primjenu prijedloga su potrebni higijenski servisi i azili, a njih u najvećoj mjeri nema. Također, i svi vodeći domaći stručnjaci, stručna udruženja i stučne obrazovne institucije dijele isto mišljenje.
Dogs Trust je itekako za hitno rješavanje očiglednog problema uličnih pasa kako bi se prestala narušavati sigurnost djece i građana, koji su već predugo izloženi problemu i zbog toga je i pokrenuo projekat u BiH.
U proteklih godinu dana smo činili napore da identifikujemo vlasti u BiH spremene da se uhvate u koštac sa problemom napuštenih pasa i ponudimo im svoju tehnički, finansijsku i stručnu pomoć. Na žalost, odaziv lokalnih vlasti je bio razočaravajuće slab ili nikakav. Dogs Trust je u toj situaciji sam poduzimao određene mjere, te iako smo uradili dosta, to nije i dovoljno pošto je za postizanje rezultata potrebno da svi odgovorni napokon počnu primjenjivati Zakon. Mi nismo došli da radimo posao lokalnih vlasti, već samo da njima pomognemo u obavljanju svojih zakonskih dužnosti.
Dogs Trust podsjeća da je spreman pomoći u svakom smislu da se upravljanje populacijom pasa u BiH riješi sistemski, dugoročno i ekonomično u skladu sa odredbama Zakona koji je još uvijek na snazi. Međutim, za postizanje rezultata je neophodna znatno veća uključenost svih onih koji su zaduženi i jedini ovlašteni za provođenje Zakona. Bez toga ni ove izmjene neće dovesti do rješenja.
DOGS TRUST IMA RJEŠENJE ZA PROBLEM SA NAPUŠTENIM PSIMA
Poštovani, u dnevnom listu Avaz je 03.12.2013. objavljen tekst naziva „Psi lutalice općine bi godišnje koštali i do 23 miliona KM“ u okviru kog načelnici općine Novo Sarajevo i Stari grad iznose niz osvrta na problem sa napuštenim psima koji zahtjevaju naš osvrt.
Bez želje da ulazimo u javnu polemiku, u interesu objektivnog informisanja javnosti želimo da naglasimo sljedeće:
Tvrdnje načelnika da postojeći Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja nije moguće provesti jer je skup, neminovno otvara novo pitanje: ko će i na koji način onda provoditi izmjenjeni Zakon kad se zna da sve obaveze lokalne zajednice ostaju i dalje na snazi – prijedlog ih ni u jednom dijelu ne ukida – i samo se dodaje nova obaveza eutanazije. Dakle, sama primjena eventualno izmjenjenog Zakona se poskupljuje i stvara dodatne, a ne manje, troškove lokalnim zajednicama.
U segmentu koji se odnosi na tužbe građana protiv općina, neophodno je naglasiti da su općine u Zakonu označene kao jedne od najodgovornijih za njegovu primjenu što to bi, i u slučaju usvajanja predloženih izmjena Zakona, i dalje bio slučaj.
Načelnici su zabrinuti zbog velikih izdavanja za problem sa lutalicama u poređenju sa socijalnim davanjima. Dogs Trust mora podsjetiti da će, koristeći se samo eutanazijom kao alatkom za rješenje problema, općine i dalje trošiti ogromne svote za eutanaziju i uklanjanje tijela. Tako će biti sve dok se problemu i njegovom rješavanju ne pristupi na sistemski način, a koji uključuje bavljenjeom uzrokom problema, tj. neodgovornim vlasništvom. Eutanazija sama po sebi ne rješava ovaj dio, te ne osigurava da za godinu dana problem neće postati ponovno prisutan.
U ovom trenutku komparacija situacije u BiH i Velikoj Britaniji nije moguća. Zakon se sistemski i u cijelosti u Velikoj Britaniji provodi dugi niz godina, što u BiH nije slučaj. U velikoj Birtanije se eutanazija nikada nije koristila kao način rješavanja problema sa velikim brojem napuštenih pasa.
Ne stoji ni navod da se Dogs Trust generalno protivi eutanaziji. Eutanazija je dio Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja od 2009. godine i Dogs Trust podržava i ovu njegovu odredbu. Ali se postavlja se pitanje, zašto u protekle četiri godine ni jedna lokalna zajednica nije primjenila odredbu o eutanaziji na agresivne, bolesne i zaražene pse te na taj način spriječila napade na građane i uveliko rješila problem. Ako nije bilo novca za eutanazije do sad, kako će ga biti od sad?
Dalje se ističe da je sav teret primjene Zakona na općinama. Prijedlog izmjena Zakona i dalje zadržava taj teret na općinama i ni na koji način ne nudi drugo rješenje, osim što povećava obim obaveza za iste te općine, uvođenjem obavezne eutanazije.
Konačno, zanimljivo bi bilo vidjeti kalkulaciju po kojoj bi općine za rješenje problema sa psima godišnje trebale izdvojiti i do 23 miliona KM. U svakom slučaju, ako se Zakon primjenjuje temeljito, u svim svojim segmentima, cijena upravljanja populacijom pasa svake se godine smanjuje.
Dogs Trust u BiH od svog dolaska nudi rješenje i konkretne korake koje treba poduzeti kako bi se problem sa psima lutalicama riješio trajno i na način koji iziskuje najmanje trošenje sredstava građana, a osigurava dugoročnu stabilnost i za ljude i za životinje.
Dogs Trust je u proteklih godinu dana činio napore da identifikuje vlasti u BiH spremene da se uhvate u koštac sa problemom napuštenih pasa i ponudi im svoju tehnički, finansijsku i stručnu pomoć. Na žalost, odaziv lokalnih vlasti je bio slab ili nikakav. Dogs Trust je u toj situaciji sam poduzimao određene mjere, te iako smo uradili dosta, to naravno nije i dovoljno jer je za postizanje rezultata potrebno da svi odgovorni počnu primjenjivati Zakon.
Dogs Trust je upravo u te konkretne aktivnosti uložio ogromnu većinu svog dosadašnjeg budžeta, a ne u neke propagandne aktivnosti kako se insinuira.
Dakle, Dogs Trust, i svi domaći stručnjaci, nudi rješenje – puna i hitna primjena Zakona, a Dogs Trust je tu da pomogne onima koji se njome napokon počnu i baviti.
OTVORENA PITANJA VEZANA ZA PRIJEDLOG IZMJENA ZAKONA O ZAŠTITI I DOBROBITI ŽIVOTINJA
Prijedlog izmjena Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja iz 2009. godine, u formi u kojoj se nalazi pred Predstavničkim domom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, otvara niz pitanja na koje je neophodno odgovoriti prije glasanja predviđenog za 5. 12. 2013. godine.
Dogs Trust BH javno poziva predlagače i zagovornike Prijedloga da odgovore na sljedeća pitanja prije nego što se Prijedlog nađe u drugom krugu glasanja.
- Prijedlog nudi da se psi drže u azilima petnaest dana, te potom eutaniziraju. Poznato je da u ogromnoj većini gradova u BiH ne postoje nikakvi azili, pogotovo ne oni organizovani u skladu sa Zakonom, a niti higijenski servisi koji bi hvatali i dovodili pse u azile. Da su isti osnovani po donošenju Zakona 2009. godine, kako je i bilo predviđeno, problem bi već uveliko bio riješen.
1. Hoće li se, i kako, Prijedlog uopće moći provesti ako nema azila i higijenskih servisa, odnosno ko će, kako i kad finansirati njihovu uspostavu i rad?
- Iako predlagač tvrdi kako će Prijedlog pojeftiniti provedbu Zakona, pošto je navodno nedostatak sredstava bio razlog za njegovo dosadašnje neprovođenje, Prijedlog se ne bavi načinom finansiranja niti nudi jeftinija rješenja. Sve odredbe Zakona ostaju na snazi i samo se dodaje nova odredba o eutanaziji nakon 15 dana. Eutanazija je, inače, 30% skuplja od sterilizacije.
2. Kako će Prijedlog pojeftiniti provedbu Zakona ako zadržava sve postojeće odredbe i samo dodaje novu obavezu i trošak eutanazije, te ko će i kako finansirati njegovo provođenje?
- Predlagač se nije bavio problemom biološkog otpada koji bi se u slučaju primjene Prijedloga pojavio. Propisno, i po ljude sigurno odlaganje biološkog otpada je skupo i teško provodivo u BiH.
3. Gdje i kako na propisan i siguran način odložiti veliki broj leševa, te ko će i kako finansirati i taj dodatni trošak?
- Od 2009. godine, Zakon u Članu 14. propisuje eutanaziju svih agresivnih, bolesnih i zaraženih životinja, kojih zapravo ima znatan broj na ulicama gradova. Da se primjenjivala ova i druge odredbe Zakona, bili bi spriječeni mnogi napadi i problem bi već uveliko bio rješen. Postojanje ove odredbe ukazuje na nepotrebnost predloženih izmjena i na neprovođenje Zakona kao na glavni problem.
4. Ko je odgovoran za neprovođenje odredbe o eutanaziji u protekle četiri godine, te ko će i kako osigurati da se eutanazije provode sada?
- Postojeći Zakon sadrži odredbe o obaveznoj identifikaciji i registraciji vlasničkih pasa. Napuštanje pasa od strane neodgovornih vlasnika je glavni uzrok problema. Predlagač se ne bavi ovim, niti nudi načine za poboljšanje provedbe ove odredbe. To znači da će se problem uvijek iznova javljati, i to zbog zanemarivanja uzroka i bavljenja samo posljedicama.
6. Da li je opravdano novac građana opetovano trošiti na nove valove masovnih eutanazija umjesto na socijalne programe?
- Svoj stav protiv eutanazije zdravih životinja su javno obznanili svi vodeći veterinarski stručnjaci, udruženja i obrazovne institucije u BiH i svijetu. Predlagač tvrdi da su Prijedlog također izradili vrhunski veterinarski stručnjaci.
5. Koji stručnjaci su izradili ovaj prijedlog i koje stručne institucije su pri tom konsultovane?
- Prijedlog očigledno sadrži niz nedorečenosti, te njegovo usvajanje ni na koji način ne olakšava problem koji građani imaju s uličnim psima. Prijedlog, na primjer, zadržava obavezu ulaganja sredstava u masovne sterilizacije pasa, a propisuje i obavezno ulaganje sredstava u eutanaziju tih istih pasa što je nelogično.
6. Šta se zaista željelo ovakvim prijedlogom, kada je jasno da isti neće dovesti do poboljšanja situacije?
DOGS TRUST BH – OTVORENO PISMO
Sarajevo 15.11.2013. – Dogs Trust BH objavio je danas otvoreno pismo kojim želi ispraviti određene pogrešne interpretacije te dodatno pojasniti svoj stav oko rješenja problema uličnih pasa i oko predloženih izmjene Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja.
Dogs Trust je također itekako za hitno rješavanje očiglednog problema uličnih pasa kako bi se prestala narušavati sigurnost djece i građana, koji su već predugo izloženi problemu. Dogs Trust iskreno suosjeća sa svim žrtvama napada. Životinje ne mogu biti sretne ako najprije ljudi nisu sretni.
U tom smislu, Dogs Trust od početka nudi pomoć svima onima čija je zakonska obaveza, i koji su za to jedino i ovlašteni, da se zakon provede i ovi problemi riješe. Na žalost, odaziv lokalnih vlasti i institucija je do sad bio slab. Pored toga, Dogs Trust i sam, u ograničenoj mjeri u kojoj mu je to zakonima BiH dozvoljeno, provodi niz aktivnosti u tom pravcu, ulažući znatne napore, znanje i sredstva.
Eutanazija agresivnih i bolesnih pasa je zakonom dozvoljena još od 2009. godine i mi postavljamo pitanje zašto vlasti i institucije, koje su već odavno trebale provesti ove i druge odredbe zakona, to nisu i radile? Time bi zapravo bili spriječeni mnogi napadi na djecu, odnosno problem bi u velikoj mjeri već bio riješen. Zašto bi eutanaziju mogle provoditi sada, a to nisu radile zadnje četiri godine, a imali su zakonsku mogućnost?
Na žalost, stvorena je atmosfera u kojoj su svi oni koji su protiv predloženih izmjena zakona označeni kao zagovornici nastavka napada, i to iz najnižih pobuda, što je neprimjerena i opasna zamjena teza, koja ne ostavlja prostora za diskusiju u cilju iznalaženja najboljieg rješenja.
Dogs Trust nije protiv predloženih izmjena zato što ne želi rješenje i prestanak napada – naprotiv, protiv je izmjena jer smatra da one neće dovesti do prestanka napada. Zapravo, one bi mogle dodatno otežati i poskupiti primjenu zakona. Također, i svi vodeći domaći stručnjaci, stručna udruženja i stručne obrazovne institucije dijele isto mišljenje. Razlozi za takav stav su elaborirani u samom Otvorenom pismu.
Iz Dogs Trusta pozivaju da se hitno pristupi iznalaženju rješenja u skladu sa Zakonom o zaštiti i dobrobiti životinja, nudeći pri tome i dalje svoju pomoć. To će sigurno dovesti do toga da se problem sa napuštenim psima riješi sistemski, ekonomično i trajno, na dobrobit i ljudi i životinja.
U svjetlu određenih pogrešnih interpretacija, Dogs Trust želi dodatno pojasniti svoj stav oko problema uličnih pasa i predloženih izmjena zakona.
I Dogs Trust je itekako za hitno rješavanje očiglednog problema uličnih pasa kako bi se prestala narušavati sigurnost djece i građana, koji su već predugo izloženi problemu. Iskreno suosjećamo sa svim žrtvama napada, neke od kojih su bili i članovi porodica naših uposlenika. Životinje ne mogu biti sretne ako najprije ljudi nisu sretni.
Dogs Trust od početka nudi pomoć svima onima čija je zakonska obaveza da se zakon provede i ovi problemi rješe i koji su jedini za to i ovlašteni. Na žalost, odaziv lokalnih vlasti i institucija je do sad bio slab. Dogs Trust i sam, u ograničenoj mjeri u kojoj to zakoni i mogućnosti dozvoljavaju, provodi niz aktivnosti u tom pravcu, ulažući znatne vlastite napore i sredstva. Željeni rezultat, međutim, ne možemo postići sami, bez potpune uključenosti lokalnih vlasti i institucija i što prije do toga dođe, prije će se problem i rješiti.
Na žalost, stvorena je atmosfera u kojoj su svi oni koji su protiv predloženih izmjena zakona označeni kao zagovornici nastavka napada te optuženi da navodno profitiraju iz takve situacije, što je neprimjerena i opasna zamjena teza. Takva atmosfera ne ostavlja prostora za konstruktivnu diskusiju u cilju pronalaženja najboljih rješenja.
Dogs Trust nije protiv predloženih izmjena zato što ne želi rješenje i prestanak napada – naprotiv, protiv je izmjena jer smatra da one neće dovesti do prestanka napada. One bi zapravo mogle dodatno otežati i poskupiti primjenu zakona. Također, i svi vodeći domaći stručnjaci, stručna udruženja i obrazovne institucije dijele isto mišljenje.
Eutanazija agresivnih i bolesnih pasa je zakonom dozvoljena još od 2009. godine i mi postavljamo pitanje zašto vlasti i institucije, koje su već odavno trebale provesti ove i druge odredbe zakona to nisu i radile? Da jesu, time bi zapravo bili spriječeni mnogi napadi na djecu, odnosno problem bi u velikoj mjeri već bio rješen i broj uličnihi pasa bi bio neznatan. Zašto bi eutanaziju mogle provoditi sada, a to nisu radile zadnje četiri godine?
Niže iznosimo naš stav detaljnije.
STAV FONDACIJE ZA PSE DOGS TRUST O
PRIJEDLOGU UVOĐENJA KLAUZULE O EUTANAZIJI U AZILIMA U
ZAKON O ZAŠTITI I DOBROBITI ŽIVOTINJA
KO JE DOGS TRUST:
Vodeća svjetska fondacija za pse koja se duže od 120 godina bavi upravljanjem populacijom pasa i koja o tome savjetuje i Vladu Velike Britanije. Fondacija je neprofitna organizacija koja se finansira isključivo iz dobrotvornih priloga. Slične projekte provodi u nizu zemalja s jedinim ciljem pružanja pomoći u upravljanju populacijom pasa, ulažući pri tome samo svoja vlastita sredstva.
ZAŠTO SMO U BOSNI I HERCEGOVINI:
Zbog progresivnog zakona i očigledne potrebe da se pomogne u njegovoj primjeni i tako rješe problemi koje stvaraju napušteni psi. Naš petogodišnji projekat je vrijedan pet milion eura a naš glavni cilj je osposobiti lokalne partnere da uspješno nastave upravljati populacijom pasa i nakon završetka našeg projekta. Rezultate je moguće postići samo ako se lokalni partneri u potpunosti uključe u sve aktivnosti na provedbi zakona, što do sad nije bio slučaj. U BiH smo registrirani kao predstavništvo strane fondacije.
U ČEMU JE PROBLEM:
Praksa koju treba nastojati što prije ukloniti jeste napuštanje pasa i njihovo ostavljanje na ulici, gdje neki od njih zaista uzrokuju probleme. Građani Bosne i Hercegovine su, nažalost, već iskusili te probleme i mi iskreno suosjećamo sa svim žrtvama napada takvih pasa. Dugoročno, psima nije mjesto na ulici i Dogs Trust to ne zagovara. Životinje ne mogu biti sretne ako najprije ljudi nisu sretni. Dakle, mi jesmo za hitno rješavanje očiglednih problema i u tome od početka nudimo pomoć svima odgovornim, ali je njihov odaziv bio slab.
ŠTA JE UZROK PROBLEMA:
Neodgovorni vlasnici koji napuštaju svoje nesterilizirane ljubimce ili izbacuju na ulicu neželjene okote u kombinaciji s vrlo slabom primjenom zakona.
KAKAV JE PRISTUP PROBLEMU:
Bavljenje samo posljedicama, uvođenjem klauzule o eutanaziji, dugoročno je puno skuplje i neefikasnije rješenje, jer bi neodgovorni vlasnici i dalje neometano nastavili generirati problem opterećujući budžete lokalnih vlasti koje bi redovno morale iznalaziti sredstva za finansiranje skupih eutanazija, a na uštrb svojih socijalnih i drugih programa. Uvijek je skuplje tretirati posljedicu nego izvor problema.
ŠTA JE RJEŠENJE:
Potpuna primjena postojećeg zakona, jer rješenje mogu dati samo sve mjere provedene zajedno. Nikakvo mijenjanje zakona samo po sebi neće dovesti do rješenja bez napornog i predanog rada na njegovoj primjeni.
ZAŠTO SMO PROTIV PRIJEDLOGA:Prijedlog jednostavno neće dovesti do željenog poboljšanja. I mi želimo da se djeca osjećaju sigurno, ali kao stručnjaci iz ove oblasti znamo i tvrdimo da ovaj prijedlog neće do toga dovesti. Također, svi vodeći domaći stručnjaci, stručna udruženja i stručne obrazovne institucije dijele naše mišljenje.
HOĆE LI PRIJEDLOG POJEFTINITI PRIMJENU ZAKONA:
Prijedlog neće pojeftiniti primjenu zakona kako to kaže predlagač, jer ostavlja sve njegove postojeće odredbe za koje se tvrdi da se nisu mogle provesti zbog nedostatka sredstava, i samo dodaje novu obavezu i trošak eutanazije. Eutanazija je inače oko 30% skuplja od sterilizacije. Ako zakon do sad nije mogao biti primijenjen, kako će to tek biti sada?
HOĆE LI SE PRIJEDLOG UOPĆE MOĆI PROVESTI:
Prijedlog se neće moći provesti jer bi za njegovu provedbu morale biti već provedene sve druge odredbe zakona, što nije slučaj. Prijedlog predviđa 15-dnevni boravak pasa u azilima prije eutanazije, a tih azila nema. Dakle, nedostaje potrebna infrastruktura, a da ona postoji, problem bi, zapravo, već u velikoj mjeri bio rješen.
MOŽE LI SE NA DRUGI NAČIN DOĆI DO HITNOG POBOLJŠANJA:
Da. Zakon već predviđa eutanaziju svih agresivnih, zaraženih i bolesnih pasa u interesu javne sigurnosti, a domaći stručnjaci misle da je takvih priličan broj. Da se ova i druge zakonske mjere provodila od 2009. bili bi spriječeni mnogi napadi lutalica i sam problem bi u velikoj mjeri već bio riješen. Ostali socijalizirani i veterinarski potpuno obrađeni psi mogu se dijelom udomiti, a dijelom ostaviti da prožive svoj relativno kratak životni vijek, čuvajući nas, zapravo, kao primarno teritorijalne životinje, od prodora poludivljih i zaraženih pasa kojih su puna brda oko gradova. Ovo predstavlja najefikasnije i najjeftinije rješenje. S ovim pristupom bi lokalne vlasti uskoro počele izdvajati sve manje za pse, a imale sve više za svoje socijalne programe.
ŠTA UČINITI DA SE PROBLEM RIJEŠI DUGOROČNO:
Treba uvesti predviđenu identifikaciju i registar pasa te početi sankcionirati neodgovorno vlasništvo djelujući tako na izvor problema. Problem uzrokuju ljudi, oni koji ga generiraju i oni koji takvo ponašanje ne sankcioniraju.
JESU LI OPRAVDANA POREĐENJA S DRUGIM ZEMLJAMA:
Ne. Slična klauzula zaista postoji u nekim zemljama, ali je situacija neuporediva jer su te zemlje poodavno primijenile sve druge odredbe ovakvog zakona, tako da takvu eutanaziju kao, prije svega, prilično skupo rješenje, gotovo i ne primjenjuju. Savim sigurno je nisu koristile kad su rješavale svoje probleme s ovako velikim brojem pasa lutalica, jer se ona pokazala kao skupo i neefikasno rješenje.
Mnogi članovi Parlamenta BiH shvataju da prijedlog nije dobar i glasali su protiv njega. Pozivamo i ostale uvažene članove da urade isto i zaustave ovaj prijedlog.
Glasanje protiv prijedloga ne znači slaganje s postojećim stanjem u kojem psi lutalice uzrokuju probleme građanima, već jednostavno zaustavljanje lošeg prijedloga koji ne bi donio nikakvo poboljšanje.
Rješenje je da svi oni koji zakon trebaju primijeniti napokon to počnu i činiti u punom kapacitetu, koncentrirajući se, prije svega, na preventivne mjere.
data-cycle-manual-speed=”500″
data-cycle-timeout=0
data-cycle-prev=”.prevControl1″
data-cycle-next=”.nextControl1″
data-cycle-fx=”scrollHorz”
data-cycle-slides=”>div,>img”>
