Djeca vole korisne Dogs Trust radionice! Intervju s magistricom pedagogije Alminom Dervišagić-Muharemović, JU „Deseta osnovna škola“

U Vašoj školi se već godinama provode Dogs Trust radionice za djecu na kojima djeca uče o psima, prvenstveno o tome kako da budu što sigurnija u blizini pasa, te koje su to potrebe pasa koje su važne za odgovorno vlasništvo psa.

Da li u okviru Nastavnog plana i programa obrađujete pitanje ljubimaca i odnosa prema životinjama? 

Naravno. U okviru Nastavnog plana i programa pojedinih predmeta i odjeljenske zajednice učenici imaju priliku učiti o ljubimcima i samom odnosu prema njima. Međutim, važno je podsjetiti i na značaj dodatnih edukacija kada su u pitanju ljubimci. To je područje koje je prije svega učenicima blisko i zanimljivo. Edukacija učenika je ključ uspjeha u kontekstu njihovog odnosa prema životinjama općenito. Radionice ovog tipa se održavaju svake školske godine sa učenicima od II do VI razreda. Učenici im se raduju i odlično su prihvaćene od strane nastavnog osoblja i roditelja. Učenici usvajaju nove vještine i znanja u ophođenju prema ljubimcima.

Kako djeca prihvataju ove radionice? 

Učenici se jako raduju kada im najavim realizaciju radionica. Tema im je bliska jer većina njih ima ljubimce. Žele istraživati i učiti na ovu temu. Sviđaju im se i poklončići koje dobiju pri realizaciji radionice.

Kako ovakve radionice utječu na djecu i njihov odgoj i obrazovanje? 

Jako pozitivno i uspješno jer usvajaju vještine koje su odmah iskoristive i primjenjive. Uče se odgovornosti i obavezama, ali i kako uživati sa svojim ljubimcem. Na ovaj način usvajaju pravilan odnos prema životinjama i u konačnici stiču društvenu odgovornost (jer razumijevaju potrebe ljubimca). Također, korisne su i u smislu sigurnosti učenika jer učenici usvoje mehanizme ponašanja i kada su u pitanju napušteni psi koje mogu često sresti na putu od kuće do škole.

Šta kažu roditelji? Da li im djeca prenose ono što nauče? 

Učenici su jako uzbuđeni i radionice ovog tipa su im zanimljive, te samim tim sadržaj i tok aktivnosti podijele sa svojim roditeljima. Mišljenje roditelja je generalno pozitivno i smatraju da učenici imaju višestruku korist od radionica. Naravno, uvijek postoji nekolicina roditelja koja, iz različitih uvjerenja ili predrasuda, ne žele da učestvuju u realizaciji radionica. Ova aktivnost je dobrovoljna i vannastavna, ali unatoč tome skoro 95% učenika uzima učešće u njima.

Pored sigurnosti i odgovornosti, te empatije koju djeca uče putem ovih radionica, koje su još prednosti radionica?

Otvorena mogućnost da svi učenici uzmu učešće u radionicama bez obzira na njihova školska postignuća. Poticanje učenika na druženje i timski rad. Također, prilika da govore o svojim ljubimcima i mogućnost da naučeno primijene. Učenici vole poklone koje dobiju na radionicama koji ih još više potiču na druženje, zajednički rad i razvoj komunikacijskih vještina.

Smatrate li da postoji korelacija između odnosa u porodici i odnosa djece prema životinjama?

Naravno da postoji. Učenici u okviru svojih porodica uče i žive empatiju, poštovanje i razumijevanje različitosti i sl. Oni uče ponašanje putem onog što vide, odnosno kroz uloge i odnose u porodici, a to su najčešće roditelji i starija braća/sestre. Učenici na taj način reflektiraju svoje ponašanje i prema životinjama. S obzirom na tu činjenicu dolazimo do zaključka da su ove radionice korisne i važne za učenike. I mi, nastavno osoblje, često naučimo nešto novo kroz ove radionice (o ljubimcima, o životinjama, ali i o učenicima jer u okviru radionice iznose svoje doživljaje i stavove).